Svemirski toalet


Najelo se Sunce Mesečevih mena
pa mu se zbog toga raspoloženje menja.
Hteo pesnik reći jednu rimu sličnu,
al uvredio bi tako sjajnu zvezdu dičnu.

Nije Sunce tamo neka zvezda mala,
pa da bi mu mati stalno gaće prala.
Mora Sunce na zahod sada ići
u stomaku mu grgore neki mehurići.

Nikog hvala Bogu, na zahodu nije bilo,
pa se naše Sunce tamo vešto skrilo.
Nađe Sunce tamo za se' malo mira,
ali što je Sunce zašlo sad svakoga nervira.

Sunce se zato uopšte ne sikira,
pita se samo što nema toalet papira.
Znam ja ko je papir potrošio,
onaj ludi Mesec što mu se onomad slošilo.

A videlo je Sunce i Zemlju i Veneru,
kako toaletni papir kao ništa deru.
I ovde bi pesnik reko jednu rimu sličnu,
al' ne lezi vraže, svi se zbog tog brinu.

Pa dobro kad je tako i kad nema leka,
neka se oko toga sad ne diže dreka.
Dreka, dreka, dreka oko dréka...

Nema, nema, toalet papira,
kako sada, kako sada,
Sunce da se vlada.

Dal' da stenje, dal' da plače,
Il' od muke sad da skače?

Dal' da stenje, dal' da plače,
Il' od muke sad da skače?

Rešilo je Sunce žarko, da se ne nervira,
što u svemirskom toaletu nema sad papira.
Kažu da su našli na Marsu malo vode,
da opere svoju guzu Sunce tamo ode.

Ljudi moji to je izazvalo neviđenu zbrku.
Preklopiše se Mars i Sunce uz veliku buku.

Drugi put će žarko Sunce kad na zahod ide,
da ponese toalet papir i novine pride.

Nema, nema, toalet papira,
kako sada, kako sada,
Sunce da se vlada.